“Kad je postavljao moru međe njegove, da nikada ne prestupi voda obalu svoju, kad je utvrđivao stupove zemlji. Tada sam stajala, miljenica Njegova, na strani Njegovoj, bila sam iz dana u dan puna zanosa, puna radosti pred Njim svagda.” (Izreke 8,29.30 — Šarić)

Vladar svemira nije bio sam u svom djelu dobročinstva. On je imao pomoćnika — suradnika koji je cijenio Njegove mjere i mogao dijeliti Njegovu radost u pružanju sreće stvorenim bićima. “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga — Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga.” (Ivan 1,1.2) Krist, Riječ, jedinorođeni Božji Sin, bio je jedno s vječnim Ocem — jedne naravi, karaktera i namjere, jedino biće koje je moglo sudjelovati u svim Božjim namjerama i savjetovanjima. “Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.” (Izaija 9,5) “Njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.” (Mihej 5,1) A Božji Sin o sebi kaže: “Jahve me imao kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam od vječnosti … kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme.” (Izreke 8,22-30) (Patrijarsi i proroci, str. 15,16)