“Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike.” (Marko 2,17 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Onaj koji je došao s Neba da bi nam bio Primjer, proveo je gotovo trideset godina života baveći se običnim, obrtničkim radom, ali je za to vrijeme proučavao Božju riječ i Božja djela te pomagao i poučavao sve do kojih je mogao doprijeti Njegov utjecaj. Kad je otpočeo svoju javnu službu, pošao je liječiti bolesne, tješiti žalosne i propovijedati Radosnu vijest siromašnima. To je djelo svih Njegovih sljedbenika. … Kad je srce dirnuto Kristovom ljubavlju, u njemu se javlja želja da radi za Njega. Tu želju treba hrabriti i pravilno usmjeravati. Bilo u domu, u susjedstvu ili u školi, nazočnost siromašnih, ožalošćenih, neukih ili nesretnih ne treba smatrati smetnjom, već dragocjenom prilikom za službu. U tom poslu, kao i u svakom drugom, vještina se stječe pri samom radu. Vježbanjem u običnim životnim dužnostima i u služenju nevoljnima i izmučenima povećava se umješnost. Bez toga su i dobronamjerni napori često nekorisni, čak i štetni. Ljudi uče plivati u vodi, a ne na suhom. (Odgoj, str. 221,222)

Kristov rad se u velikoj mjeri sastojao iz osobnih razgovora. Krist je obraćao iskrenu pozornost jednoj jedinoj duši. Ta je duša kasnije prenijela znanje koje je primila tisućama drugih. (Poruke mladima, 176)

Bog uzima ljude takve kakvi su i ako Mu se podčine, odgaja ih za svoju službu. … stalno posvećenje uspostavlja blizak odnos između Krista i Njegovih učenika, a kršćanin postaje sličan Njemu umom i karakterom. Vezom s Kristom on će imati jasnije i šire poglede. (Isusov život, str. 191)