“A siromasi će se opet radovati u Jahvi, najbjedniji će klicat Svecu Izraelovu.” (Izaija 29,19)

Krotkost je dragocjena vrlina, spremnost tihog trpljenja, spremnost podnošenja teškoća. Krotkost je strpljiva i nastoji biti sretna u svim okolnostima. Krotkost je uvijek zahvalna, stvara vlastite radosne pjesme i u srcu pjeva Gospodinu. Krotkost će otrpjeti razočaranje i nepravdu i neće uzvraćati. Krotkost ne znači biti ćudljiv i natmuren. Mrzovoljna ćud suprotna je krotkosti jer ona druge samo ranjava i nanosi im bol, a samoj sebi ne pruža nikakvo zadovoljstvo. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 293,294)

Krotak i smjeran duh neće nikad nastojati usrećiti sebe, već će zaboraviti na sebe, a pravo zadovoljstvo naći će u tome da usreći druge. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 473)

Narav Otkupitelja svijeta bila je uzvišenija od anđeoske, a ipak su s Njegovim božanskim veličanstvom bile sjedinjene krotkost i poniznost, kojima je sve privlačio k sebi. … Kristova krotkost, pokazana u domu, usrećit će sve ukućane: ona ne izaziva svađu, ne uzvraća ljutito, već stišava razdraženi temperament i zrači blagošću koju osjećaju svi koji su u krugu njezinog utjecaja. Svaku zemaljsku obitelj u kojoj se njeguje, ona čini dijelom velike nebeske obitelji. (Misli s Gore blagoslova, str. 20—22)