“Vidje žena da je stablo dobro za jelo, a za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.” (Postanak 3,6)

Bog nije želio da Adam i Eva upoznaju zlo. Spoznaja zla — grijeha i njegovih posljedica, zamornog i mučnog rada, tjeskobnih briga, razočaranja i duboke žalosti, boli i smrti — to je bilo skriveno od njih iz ljubavi.

Bog je želio čovjeku dobro, a Sotona ga je nastojao upropastiti. … Sotona ih je želio uvjeriti da će im ta spoznaja dobra pomiješanoga sa zlom biti na blagoslov i da im je Bog uskratio veliko dobro zabranivši im da uberu plod s toga stabla. Tvrdio je da im je Bog zabranio okusiti plod zbog njegove divne osobine da daje mudrost i silu te da ih je tako pokušao spriječiti da postignu plemenitiji razvoj i nađu uzvišeniju sreću. …

Kad je Eva vidjela da je “stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede”. Plod je bio ukusan. Dok je jela, činilo joj se da osjeća novu snagu. Zamišljala je da ulazi u više razine postojanja. Sagriješivši sama, postala je kušačica svojega muža “pa je i on jeo”.

“Otvorit će vam se oči,” rekao je neprijatelj, “i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo” (Postanak 3,5). Oči su im se doista otvorile; ali kako je žalosno bilo to otvaranje! (Odgoj, str. 21,22)

Da Adam i Eva nisu nikada dotaknuli zabranjeno stablo, Gospodin bi im dao znanje na kojem ne bi počivalo prokletstvo grijeha, znanje koje bi im donijelo vječnu radost. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 8, str. 263)