“Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.” (Izreke 14,21)

“Jer siromahe ćete uvijek imati sa sobom”, rekao je Isus, “i moći ćete im dobro činiti kad god htjednete.” … Dovodeći među njih bespomoćne i siromašne koji će biti ovisni o njihovoj brizi, Krist svoje sljedbenike stavlja na kušnju. Svojom ljubavlju i službom za Njegovu djecu koja su u nevolji, mi dokazujemo istinitost svoje ljubavi prema Njemu. Ako ih izbjegavamo, pokazat ćemo da smo lažni učenici, stranci Kristu i Njegovoj ljubavi. (Služba liječenja, str. 124)

Isus je nastojao ispraviti način na koji je svijet donosio prosudbu o ljudskoj vrijednosti. On se poistovjetio sa siromašnima, da bi sa siromaštva skinuo žig sramote koji je svijet stavio na njega. Zauvijek je s njih skinuo sramotu prijezira blagoslivljajući ih kao baštinike Božjeg kraljevstva. (Služba liječenja, str.118)

On je živio među skromnim ljudima. Za Njega umjetne društvene razlike nisu značile ništa. Privilegijama po rođenju, bogatstvu, sposobnostima, obrazovanju i društvenom položaju On nije pridavao nikakvo značenje. … On je jeo zajedno s carinicima i grešnicima, družio se s priprostim narodom, ne da bi za njih postao niskim i gajio tjelesne misli, već da bi im svojim poukama i primjerima iznio prava načela i podigao iz njihovog tjelesnog življenja, umovanja i poniženja. (Služba liječenja, str. 117,118)

Kad otvorite svoja vrata Kristovim predstavnicima koji su u nevolji i koji pate, primate dobrodošlicom nevidljive anđele, pozivate društvo nebeskih bića. Oni donose svijetu ozračje radosti i mira. Oni dolaze s hvalom na svojim usnama, a na Nebu se čuje pjesma koja joj odgovara. Svako djelo milosrđa stvara glazbu na Nebu. Otac na svojem prijestolju ubraja nesebične djelatnike u svoje najdragocjenije blago. (Isusov život, str. 530)