“Kad se već približavao obronku Maslinske gore, poče sve mnoštvo učenika radosno i glasno hvaliti Boga za sva čudesa koja su vidjeli. Govorili su: ‘Blagoslovljen koji dolazi — kralj — u ime Gospodnje! Mir na nebu! Slava na visini!’” (Luka 19,37.38)

Krist se za kraljevski ulazak pridržavao židovskog običaja. Životinja na kojoj je jahao bila je životinja koju su jahali izraelski kraljevi, i proročanstvo je najavilo da će Mesija tako doći u svoje kraljevstvo. Čim su Ga postavili na magare, odjeknuo je glasan pobjedonosni poklik. Mnoštvo Ga je pozdravljalo kao Mesiju, kao svojega Kralja. Isus je sada prihvatio odavanje počasti, što nikada ranije nije dopuštao, i učenici su to primili kao dokaz da će se njihove radosne nade uskoro ostvariti u tome što će Ga gledati uzdignutog na prijestolju. Mnoštvo je bilo uvjereno da je kucnuo čas njihovog oslobođenja. U mašti su gledali rimske vojske protjerane iz Jeruzalema, a Izrael još jednom kao neovisan narod. Svi su bili sretni i uzbuđeni, ljudi su se međusobno natjecali u ukazivanju poštovanja. Nisu Mu mogli odati počast vanjskom raskoši i sjajem, već su Mu prinijeli na dar zahvalnost sretnih srca. Nisu Ga mogli darivati skupocjenim darovima, već su po Njegovom putu širili svoje gornje haljine kao sag, zasipajući put olistalim maslinovim i palminim granama. Nisu mogli povesti pobjedonosnu povorku nikakvim kraljevskim zastavama, već su sjekli široke palmine grane, simbol pobjede same prirode, i njima mahali visoko, glasno kličući i pjevajući slavopoje. (Isusov život, str. 467)