“Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o kada ću doći i lice Božje gledati?” (Psalam 42,2.3)

Srce koje je jednom okusilo Kristovu ljubav stalno čezne da je okusi još više. Dok dijelite, primat ćete je sve bogatije i obilnije. Svaka objava Boga povećava sposobnost duše da spoznaje i voli. (Misli s Gore blaženstava, str. 24,25)

Kristov poziv žednoj duši još se i danas razliježe, dopirući do nas s još većom silom od one u kojoj se čuo u Hramu posljednjeg dana blagdana. Izvor je otvoren za sve. Umornim i iscrpljenim dušama nudi se osvježavajuća voda vječnog života. (Isusov život, str. 371)

Najveće pobjede izvojevane za Božje djelo nisu posljedica dobro sročenih dokaza, obilja mogućnosti, snažnog utjecaja ili izobilja sredstava; one su izvojevane u Božjoj prijamnoj dvorani, kad su se ljudi u iskrenoj borbi vjere hvatali za moćnu i silnu Božju ruku.

Kako su jake prava vjera i prava molitva! One su kao dvije ruke kojima se čovjek, molitelj, oslanja na silu Beskrajne Ljubavi. Vjera je pouzdanje u Boga — vjerovanje da nas voli i da zna što je za naše najveće dobro. Umjesto da idemo svojim putom, ona nas vodi tako da biramo Njegov put. Umjesto našeg neznanja, ona prihvaća Njegovu mudrost; umjesto naše slabosti, Njegovu snagu; umjesto naše grešnosti, Njegovu pravednost. Naš život i mi sami već pripadamo Njemu; vjera Ga priznaje Gospodarom i prihvaća blagoslove koji iz toga proistječu. Kao tajne životnog uspjeha ističu se istina, poštenje i čistoća. Upravo vjera čini da ih posjedujemo. Svaki dobar poticaj ili težnja dar su od Boga; vjera prima od Boga život koji jedini može dovesti do istinskog rasta i djelotvornosti. (Propovjednici Radosne vijesti, str. 212)