“Oni su saslušali kralja i otišli. A zvijezda, koju su vidjeli kako izlazi na istoku, išla je pred njima sve dok nije stigla i zaustavila se iznad mjesta gdje je bilo dijete. Kad su opazili zvijezdu, jako su se obradovali.” (Matej 2,9.10 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Mudraci s Istoka bili su filozofi. Pripadali su velikom i utjecajnom društvenom sloju koji je obuhvaćao ljude plemenitog podrijetla i bio nositelj bogatstva i učenosti u njihovom narodu. … Dok su ovi magi proučavali zvjezdano nebo i pokušavali proniknuti u tajnu koju su skrivale njegove sjajne staze, gledali su Stvoriteljevu slavu. Tražeći jasniju spoznaju, okrenuli su se hebrejskim svetim spisima. U njihovoj zemlji čuvali su se proročki spisi koji su pretkazivali dolazak božanskog Učitelja. … Međutim, u Starom zavjetu je mnogo jasnije objavljen Spasiteljev dolazak. Mudraci su s radošću ustvrdili da je Njegov dolazak blizu i da će se zemlja napuniti spoznaje Gospodnje slave.

Mudraci su vidjeli tajanstvenu svjetlost na nebu one noći kad je Božja slava obasjala betlehemske brežuljke. Kad je svjetlost iščezla, pojavila se sjajna zvijezda koja se lagano kretala nebom. … Je li moguće da je ta nepoznata zvijezda bila poslana kao vjesnik Obećanoga? … U snu su primili poruku da idu i potraže novorođenog Kralja. … Putovanje, premda dugo, bilo je za njih sretno. Stigli su u izraelsku zemlju, i silazeći niz Maslinsku goru gledali su Jeruzalem pred sobom, kad gle, zvijezda koja ih je vodila cijelim mukotrpnim putom, zastaje nad Hramom i nakon nekoliko trenutaka iščezava iz vidika. Oni dalje hitaju žurnim koracima očekujući sa sigurnošću da je Mesijino rođenje radosni pripjev na svakom jeziku. Međutim, uzaludno su se raspitivali. Ušavši u sveti grad uputili su se prema Hramu. Na svoje čuđenje nisu našli nikoga tko bi išta znao o novorođenom Kralju. (Isusov život, str. 35—38)