“Ta je nada sidro našoj duši jer je čvrsta i pouzdana. Ona prodire iza zastora, u Svetinju nad svetinjama.” (Hebrejima 6,19)

Istina, doći će razočaranja, moramo očekivati nevolje, ali sve, veliko i malo, trebamo predati Bogu. Njega ne zbunjuje mnoštvo naših žalbi niti je preopterećen težinom naših tereta. Njegova se brižnost širi na svako kućanstvo i okružuje svakog pojedinca. On pomno prati sve naše poslove i naše tuge. On primjećuje svaku suzu, dirnut je osjećajem naših slabosti. Dopuštene su sve nevolje i kušnje koje nas ovdje snalaze da bi se ostvarila Njegova ljubav u nama “da postanemo sudionici njegove svetosti” (Hebrejima 12,10) i punine radosti koju nalazimo u Njegovoj prisutnosti. …

Oskudni pogledi koje mnogi imaju o uzvišenom Kristovom karakteru i službi suzili su njihovo vjersko iskustvo i uvelike spriječili njihovo napredovanje u božanskom životu. Osobna vjera među nama je na niskome stupnju. Ima mnogo forme, mnogo mašinerije, mnogo vjere na jeziku, ali mi u svoje vjersko iskustvo moramo unijeti nešto dublje i mnogo postojanije. … Posao je kršćanina u ovome životu da predstavi Krista svijetu i da u životu i karakteru pokaže blagoslovljenog Isusa. Ako nam je Bog dao svjetlo, to je zato da ga otkrijemo drugima. Međutim, u usporedbi sa svjetlom koje smo primili i prilikama i prednostima koje smo dobili da bismo dosegnuli srca ljudi, rezultat našega rada dosada je premalen. … Moramo marljivo i s molitvom istraživati Pisma, naše razumijevanje mora biti oživljeno Duhom Svetim, a naše srce mora biti uzdignuto Bogu u vjeri i nadi i stalnom proslavljanju. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 647,648)