“Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu, i kukati duše slomljene!” (Izaija 65,14)

U našem životu, iako zemaljskom i ograničenom grijehom, najveća radost i najviši odgoj stječe se služenjem. I u budućem životu, nesputani ograničenošću grešne ljudske naravi, najveću radost i najviši odgoj naći ćemo u služenju — u svjedočenju i stalnom učenju tijekom svjedočenja “kako je bogata slave ove Tajne … Krist, nada slave, jest među vama” (Kološanima 1,27). (Odgoj, str. 253)

Kao Kristovi sljedbenici, mi ne shvaćamo svoj pravi položaj. Nemamo pravilnu predodžbu o svojim odgovornostima u svojstvu unajmljenih Kristovih slugu. On nam je unaprijed platio svojim napaćenim životom i prolivenom krvlju ne bi li nas vezao da Mu dragovoljno služimo. Svako dobro koje imamo, posudio nam je naš Spasitelj. On nas je učinio upraviteljima. Naši najmanji prilozi, naša najskromnija služba, učinjeni vjerom i iz ljubavi, mogu biti posvećeni darovi za zadobivanje duša za službu Gospodaru i za promicanje Njegove slave. Probitak i napredak Kristovog kraljevstva trebaju biti važniji od svega drugoga. Oni kojima su glavni ciljevi u životu uživanje i sebični probitak, nisu vjerni upravitelji. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 348,349)