“Nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva, riječju Božjom koja živi i ostaje dovijeka.” (1. Petrova 1,23 — Varaždinska Biblija)

Mladi koji nalaze radost i sreću u čitanju Božje riječi i u časovima molitve, neprestano se osvježavaju vodom iz Izvora života. Oni će postići moralnu visinu i dubinu misli koju drugi i ne naslućuju. Zajedništvo s Bogom potiče na dobre misli, plemenite težnje, jasno razumijevanje istine i uzvišene ciljeve djelovanja. Bog će one koji svoju dušu na takav način povežu Njim, priznati za svoje sinove i kćeri. Oni se stalno penju sve više i više, dobivaju jasniju sliku o Bogu i vječnosti, sve dok ih Gospodin ne učini provodnicima svjetla i mudrosti ovome svijetu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 570)

Promjena srca kojom postajemo Božja djeca naziva se u Bibliji rođenjem. Na drugom mjestu uspoređena je s klijanjem dobrog sjemena koje je posijao domaćin. Po istoj slici oni koji su se upravo obratili Kristu trebaju kao “tek rođena dječica” (1. Petrova 2,2) “urasti u Njega” (Efežanima 4,15) do visine rasta muškaraca i žena u Isusu Kristu. … Te slike iz prirode pomažu nam da bolje razumijemo tajanstvene istine duhovnog života. (Put Kristu, str. 69)

Ako želimo živjeti pravim kršćanskim životom, savjest mora biti oživljena stalnom vezom s Božjom riječju. Sve dragocjene stvari koje je Bog providio po beskonačnoj cijeni, neće nam biti korisne; one nas ne mogu osnažiti niti mogu dovesti do duhovnog rasta ako ih ne primijenimo. Moramo jesti Božju riječ — učiniti je dijelom nas samih. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 7, str. 165)