“Hvalite ga nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim! Neka hvale ime Jahvino, jer on zapovjedi i postadoše.” (Psalam 148,4.5)

Sunce, Mjesec i zvijezde, čvrste stijene, vodeni tokovi, prostrani, uzburkani oceani — sve nam to pruža pouke na koje bismo trebali obratiti pozornost. (Counsels to Teachers, str. 190)

Priroda je prepuna pouka o Božjoj ljubavi. Pravilno shvaćene, ove pouke vode k Stvoritelju. One ukazuju na Stvoritelja prirode ističući ove jednostavne i svete istine koje oplemenjuju um i dovode ga u prisniji dodir s Bogom.

Veliki Učitelj preko prirode odsjajuje svjetlost koja se prelijeva preko nebeskog praga, kako bi naveo ljude da budu poslušni Njegovoj Riječi. I priroda izvršava Stvoriteljeve zapovijedi. Srcu smekšanom Božjom milošću, Sunce, Mjesec, zvijezde, visoka stabla i poljsko cvijeće upućuju riječi savjeta i opomene. Sijanje sjemena navodi na razmišljanje o duhovnom sijanju sjemena. Stablo koje se visoko uzdiže govori nam da dobro drvo ne može rađati zle rodove, niti zlo drvo može rađati dobre rodove. ... Dok Krist govori o svakodnevnim pojavama u prirodi, učenje o pravoj vjeri blista novim sjajem, objašnjavajući povezanost Božjeg zakona s prirodnim i duhovnim svijetom.

Lastavice i rode paze na izmjene godišnjih doba. One se sele iz jednog kraja svijeta u drugi tražeći klimatske uvjete koji njima pogoduju, kao što je Gospodin odredio. One se pokoravaju zakonima koji vladaju njihovim životom, dok se bića stvorena na Božju sliku odbijaju pokoravati zakonima prirode i odavati čast i poštovanje svojem Stvoritelju. (Isto, str. 188,189)