“Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti.” (Psalam 19,2-4)

Ista sila koja održava prirodu, djeluje i u čovjeku. Isti veliki zakoni koji vode i zvijezdu i atom, nadziru i čovjekov život. Zakoni što upravljaju radom srca, prilagođujući protok životne struje prema zahtjevima tijela, zakoni su moćnog Uma koji ima vlast nad dušom. Od Njega proizlazi sav život. Samo u skladu s Njim može se utvrditi pravo područje životne aktivnosti. Svim bićima koja je stvorio postavljen je isti uvjet — održavati život primanjem života od Boga i voditi ga u skladu sa Stvoriteljevom voljom. Prekršiti Njegov zakon — tjelesni, umni ili moralni — znači izdvojiti se iz sklada sa svemirom, unijeti nesklad, rasulo, propast.

Onome tko nauči tako tumačiti njezina učenja, priroda postaje jasna: svijet je udžbenik, a život škola. Čovjekovo jedinstvo s prirodom i s Bogom, sveopća obvezatnost zakona i posljedice prijestupa neizbježivo utječu na um i oblikuju karakter. …

Koliko god je to moguće, neka dijete od svojih najranijih godina boravi tamo gdje će taj divni udžbenik biti otvoren pred njim. Neka gleda prekrasne prizore što ih je veliki Umjetnik naslikao na pokretnom platnu neba, neka se upozna s čudesima zemlje i mora, neka promatra tajanstvene promjene tijekom mijena godišnjih doba i neka iz svih Njegovih djela uči o Stvoritelju. (Odgoj, str. 85,86)