“Da, nedostojan sam — kako da ti odgovorim? Stavljam svoju ruku preko usta.” (Job 40,4 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Svaki prijestup, svako zanemarivanje ili odbacivanje Kristove milosti ostavlja svoje posljedice na nama. Ono otvrdnjuje srce, oslabljuje volju, otupljuje um, i ne samo što nas čini manje spremnima, već i manje sposobnima da poslušamo nježne pozive Božjega Duha Svetoga.

Mnogi umiruju probuđenu savjest mišlju da se mogu vratiti sa zlog puta kad god to zažele, da se mogu igrati pozivima milosti a ipak ostati trajno osjetljivi prema njihovu utjecaju. Iako su prkosili Duhu milosti, iako su svoj utjecaj stavili u Sotoninu službu, oni misle da će ipak moći promijeniti smjer svojega života u trenutku strašne krize. Ali to nije tako lako učiniti. Iskustva i odgoj tijekom života tako temeljito oblikuju karakter da u tjeskobi samo rijetki požele biti slični Isusu.

Samo jedna karakterna mana, samo jedna grešna želja, ako se uporno gaji, može na kraju poništiti sav utjecaj Evanđelja. Svako popuštanje grijehu pojačava odbojnost duše prema Bogu. Čovjek, koji je uporan u svojoj nevjernosti i koji je tupo ravnodušan prema božanskoj istini, žanje ono što je sâm posijao. (Put Kristu, str. 32,33)

Teško nam je razumjeti sebe, imati pravilnu spoznaju svojeg karaktera. Božja riječ je jasna, ali često griješimo kad je primjenjujemo na sebe. Postoji mogućnost da se prevarimo i mislimo da opomene i ukori nisu za nas. … Ljubav prema sebi i povjerenje može nam dati pouzdanje da smo ispravni, a daleko smo od toga da zadovoljimo zahtjeve Božje riječi. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 289,290)