“Imam veliko pouzdanje u vas i uvelike se ponosim vama. Pun sam utjehe; preobilna je radost moja zbog sve nevolje naše.” (2. Korinćanima 7,4)

Svi koji nepokolebljivo stoje u prvim redovima na bojišnici, bit će izloženi posebnim Sotoninim napadima. Kad postanu svjesni njegovih napada, uteći će u Utvrdu. Oni osjećaju potrebu za posebnom snagom od Boga i djeluju u Njegovoj snazi; zato se zbog izvojevanih pobjeda neće uzoholiti; one će ih navesti da se vjerom još jače oslone na Moćnoga. U njihovim se srcima budi duboka i žarka zahvalnost Bogu i oni s radošću podnose nevolje koje doživljavaju pritisnuti od strane neprijatelja. Ovi voljni sluge stječu iskustvo i oblikuju karakter koji će biti na čast Božjem djelu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 427)

“Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu.” (2. Korinćanima 7,4 — Varaždinska Biblija)

Trebam znati da se Isus smiješi na mene, trebam znati da On odobrava moje postupke i moje ponašanje, i onda neka dođe što god hoće, neka navale nevolje kakve god bile, ja ću biti zadovoljan svojim djelom i radosno ću hvaliti Gospodina. (Review and Herald, 21. prosinca 1886.)