“Zaista, mnogi svećenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim očima vidjeli temelje prijašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti.” (Ezra 3,12)

Postavljanje žrtvenika za svakidašnje žrtve paljenice veoma je obradovalo vjerni ostatak. Od srca su se prihvatili priprema potrebnih za obnavljanje Hrama, ohrabrujući se sve više što su pripreme napredovale iz mjeseca u mjesec. …

S radosnim iščekivanjem gledali su unaprijed u vrijeme kad će, nakon završetka gradnje Hrama, moći vidjeti Božju slavu koja blista iz njega. … Uskoro je posao toliko napredovao da je trebalo postaviti kamen temeljac. To je bilo učinjeno u nazočnosti tisuća ljudi koji su se okupili da vide napredovanje poslova i da izraze svoju radost što mogu sudjelovati u njima. Dok je ugaoni kamen bio stavljan na mjesto, narod, uz trube svećenika i cimbale sinova Asafovih, “pjevahu Jahvi hvalu i slavu: ‘Jer je dobar, jer je vječna njegova ljubav prema Izraelu.’” (Ezra 3,11) (Proroci i kraljevi, str. 357)