“Kao njegovi suradnici mi vas opominjemo da ne primate uzalud milosti Božje. Čini se da smo žalosni, a zapravo smo uvijek veseli; čini se da smo siromasi, a zapravo smo oni koji mnoge obogaćuju; čini se da smo ljudi bez ičega, a zapravo smo oni koji posjedujemo sve.” (2. Korinćanima 6,1.10)

Mi živimo u svijetu patnje. Poteškoće, kušnje i brige očekuju nas i na našem putu za nebeski dom. Postoje mnogi koji stalnim očekivanjem nevolje udvostručuju terete svojega života. Ako se suoče s nevoljom ili razočaranjem, misle da će sve propasti, da je njihova sudbina najteža, da će sigurno pasti u oskudicu. Oni time navlače na sebe bijedu i bacaju sjenku na sve oko sebe. Sâm život im postaje teretom. Ali tako ne treba biti. Za promjenu tijeka njihovih misli potreban je odlučan napor. A ta se promjena može ostvariti. Njihova sreća u ovom životu, i ona za vječni život, ovise o tome hoće li usredotočiti svoje misli na ono što razvedrava. Pomozite im da skrenu svoj pogled s tamne slike u svojoj mašti k blagoslovima i dobrima što ih je Bog posuo po njihovoj stazi, a iza njih k onim nevidljivim i vječnim. (Služba liječenja, str. 154)

Svi kojima je stalo do napretka u kršćanskom životu, trebali bi imati, i imat će, živo iskustvo, novo i zanimljivo. Ono je sastavljeno od svakidašnjih teškoća, sukoba i kušnji, ozbiljnih napora i pobjeda, kao i velikog mira i radosti stečenih zahvaljujući Isusu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 484)