“Tako, dakle, tko se god između vas ne odreče svega svoga imanja, ne može biti moj učenik.” (Luka 14,33)

Bog ne utječe silom na volju svojih stvorenja. On ne može prihvatiti izraze štovanja koji nisu dragovoljni i svjesni. Iznuđena pokornost spriječila bi svaki pravi razvitak uma ili karaktera i načinila bi od čovjeka obični stroj. To nije Stvoriteljeva namjera. … Dajući sebe Bogu, mi moramo bezuvjetno odbaciti sve što bi nas moglo odvojiti od Njega. … Moramo se odreći svega što bi moglo odvratiti naše srce od Boga. Mamon je idol mnogih. Ljubav prema novcu i želja za bogatstvom zlatni su lanac koji mnoge ljude veže uz Sotonu. Neki obožavaju ugled i svjetovnu čast. Drugima je idol život ispunjen sebičnom dokolicom i neopterećen odgovornostima. Ali ti se ropski okovi moraju raskinuti. Ne možemo napola pripadati Gospodinu, a napola svijetu. Nismo Božja djeca — ako to nismo potpuno. … Kad u srcu bude boravio Krist, duša će biti tako ispunjena Njegovom ljubavlju i tako radosna u zajednici s Njime da će prionuti uz Njega. Gledajući Njega, zaboravit će na sebe. Ljubav prema Kristu bit će izvor djelovanja. … Priznavanje Krista — bez takve duboke ljubavi — prazna je tlapnja, suhi formalizam, teški jaram.

Smatrate li da je prevelika žrtva predati Kristu sve? Upitajte se: “Što je Krist dao za mene?” (Put Kristu, str. 44,45)

Bog će te uvijek iznova izlagati istoj situaciji koju je On odredio, dok ponizna srca i pokorena uma ne položiš ispit kojemu te izlaže i potpuno se posvetiš Njegovoj službi i Djelu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 195)