“I pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom ću slaviti tebe, Bože, o Bože moj!” (Psalam 43,4)

U svojemu burnom životu punom promjena David je pjesmom održavao vezu s Nebom. (Odgoj, str. 139)

Jednostavni dječak pastir pjevao je pjesme što ih je sam skladao, a glazba njegove harfe divno je pratila melodiju njegova mlađahna glasa. (Patrijarsi i proroci, str. 537)

Svakodnevna otkrivenja Stvoriteljeva karaktera i veličanstva ispunjavala su srce mladog pjesnika divljenjem i radošću. … Svakodnevno je dolazio u sve bliskiji odnos s Bogom. Njegov je um neprekidno ponirao do novih dubina za svježim temama koje će nadahnuti njegove pjesme i probuditi glazbu harfe. Bogate melodije njegova glasa razlijegale su se zrakom, odzvanjale gorama kao da odgovaraju na radosno pjevanje anđela na Nebu. …

Njegovi talenti, dragocjeni Božji darovi, iskorišteni su da uzvise slavu božanskog Darivatelja. Njegove prilike za razmišljanje i meditaciju služile su da ga obogate mudrošću i pobožnošću koje su ga učinile miljenikom Boga i anđela. … Svaka zraka nove svjetlosti izazivala je izljeve oduševljenja, dražesne himne predaje na slavu Boga i Otkupitelja. Ljubav koja ga je pokretala, brige koje su ga mučile, pobjede koje su ga pratile, bile su teme njegovih misli, i dok je promatrao Božju ljubav u svim događajima svog života, njegovo je srce kucalo sve revnijim divljenjem i zahvalnošću, njegov je glas odzvanjao bogatijom melodijom, njegova harfa je odzvanjala još većom radošću. (Patrijarsi i proroci, str. 539,540)