“Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista, jer kada god sam slab, onda sam jak.” (2. Korinćanima 12,10)

Božja briga i Njegova skrb počivaju nad svim Njegovim stvorenjima. On ih ljubi sve bez razlike, posebno nježno razumijevajući one koji su pozvani da nose najteže terete. Božja se djeca moraju sučeliti s kušnjama i teškoćama. Ali ona trebaju prihvatiti taj život s duhovnom radosti, ne zaboravljajući da će im Bog za sve ono što im svijet propusti pružiti uzvratiti na najljepši način. (Služba liječenja, str. 119)

Božji vjernici bili su u svim vremenima izloženi sramoti i progonstvu radi istine. Ali kamo god Božji narod bude prisiljen otići, čak i ako kao voljeni učenik bude prognan na puste otoke, Krist će znati gdje je i osnažit će ga i blagosloviti ispunjavajući ga mirom i radošću. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 9, str. 184,185)