“Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu, jedinom Bogu, čast i slava u vijeke vjekova! Amen.” (1. Timoteju 1,17)

Objavu koju je Bog o sebi dao u svojoj Riječi dobili smo da o Njemu razmišljamo. Mi se možemo truditi razumjeti Boga. Ali ne zavirujmo iza toga! I najviši se može napregnuti do krajnjih granica stvarajući razne pretpostavke i nagađajući o Božjoj naravi, međutim, njegov će napor ostati neplodan. Ovaj nam problem nije povjeren da ga rješavamo. Nema tog ljudskog uma koji bi bio sposoban shvatiti Božju narav. Neka se nitko ne upušta u takva nagađanja. Tišina će u ovom slučaju značiti rječitost. Svemogući Bog ne može biti predmet raspravljanja.

Ni sami anđeli nisu smjeli sudjelovati u savjetovanju Oca i Sina kada se stvarao plan spasenja. Ljudska bića nisu pozvana da se miješaju u tajne Svevišnjega. Mi nismo ništa bolji od male djece kad je riječ o spoznaji Boga; ali upravo kao mala djeca mi možemo ljubiti Boga i biti Mu poslušni. Umjesto da nagađamo i “mudrujemo” o Njegovoj naravi ili Njegovim božanskim pravima, prignimo uho riječima što ih je On dao u svojoj nadahnutoj Riječi: “Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?” (Služba liječenja, str. 270)

Istraživanjima čovjek ne može pronaći Boga. Neka se nitko ne usuđuje dignuti zastor koji zaklanja Njegovu slavu. “Kako su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi!“ (Rimljanima 11,33) Dokaz je Njegove milosti to što je Njegova moć skrivena; jer bi podizanje zastora koji skriva Božju nazočnost značilo smrt. Nijedan smrtni um ne može zaviriti u tajni svijet u kojem djeluje i prebiva Svemoćni Bog. O Njemu mi možemo razumjeti samo ono što je On našao za dobro da nam otkrije. Razum se mora pokoriti nadmoćnijem autoritetu. Neka srce i razum pognu glavu pred velikim JA JESAM. (Isto, str. 275)