“Sve svoje brige predajte njemu jer se on brine za vas!” (1. Petrova 5,7 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Neka svi koji su u nevolji, prema kojima se nepravedno postupa, poviču Bogu! Odvratite se od onih čija su srca kamena; iznesite svoje zahtjeve vašem Stvoritelju. Nikada nije bio odbačen nijedan koji je skrušena srca izišao pred Njega. Nijedna iskrena molitva nije zaboravljena. I usred pjesama nebeskih zborova Bog čuje viku najslabijeg ljudskog stvora. Kad želje svojeg srca izlijevamo u osami, kada izričemo svoje molbe dok idemo putom, naše riječi dopiru do prijestolja Vladara svemira. One su možda nečujne za ljudsko uho, ali ne mogu se izgubiti u prostoru niti ih može nadglasati buka poslova oko nas. Ništa ne može ugušiti zahtjeve duše. Iznad ulične buke, iznad žagora mnoštva one se uzdižu prema nebeskim dvorima. Bog je Onaj kojemu se obraćamo i On čuje naše molitve. (Isusove usporedbe, str. 114)

Svoju stazu ili stazu drugih ne smijemo zamračivati sjenkom svojih vlastitih nevolja. Mi imamo Spasitelja kojemu možemo otići, čijem suosjećajnom uhu možemo povjeriti sve svoje žalbe. Sve svoje brige i terete možemo prepustiti Njemu, a onda nam naš rad neće izgledati težak niti naše nevolje velike. ... Vježbajući živu vjeru, možete se odvojiti od svega što nije u skladu s Božjom voljom i tako unijeti atmosferu Neba u svoj život još ovdje na Zemlji. Tako ćete osjetiti zrake sunčeve svjetlosti na svakom koraku. Kad vam neprijatelj pokuša dušu obaviti tamom, pjevajte i govorite o vjeri, i otkrit ćete da ste pjesmom i riječima vodili sebe prema svjetlosti. (Counsels to Teachers, str. 233,234)