“On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo.” (Izaija 40,22)

Onaj koji vlada Nebom vidi kraj od početka, pred Njim su tajne prošlosti i budućnosti jednako poznate; usprkos boli, tami i uništenju koje je donio grijeh, On vidi ostvarenje vlastitih namjera ljubavi i blagoslova. Premda “oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelj su prijestolja njegova” (Psalam 97,2). I ovo će stanovnici svemira, odani i neodani, jednog dana razumjeti. “Djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi: Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan.” (Ponovljeni zakon 32,4) (Patrijarsi i proroci, str. 24)

Bog je naš Otac koji nas voli i skrbi o nama kao o svojoj djeci; On je i veliki Kralj svemira. Interesi Njegova kraljevstva i naši su interesi i zato smo dužni raditi na njegovoj izgradnji. (Misli s Gore blaženstava, str 93)

Svetiti Gospodnje ime znači sa strahopoštovanjem izgovarati riječi koje se odnose na Vrhovno Biće: “Sveto je i časno ime njegovo!” (Psalam 11,9) Nikad ne smijemo olako izgovarati titule i imena Božanstva. U molitvi stupamo u prijamnu dvoranu Najvišega. Pred Njega moramo izići sa svetim strahopoštovanjem. Anđeli zaklanjaju svoja lica u Njegovoj nazočnosti. Kerubini i blistavi sveti serafini pristupaju Njegovu prijestolju sa svetim štovanjem. S koliko tek strahopoštovanja trebamo izlaziti mi, smrtna i grešna bića, pred Gospodina, svojega Stvoritelja. (Isto, str. 92)