“I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plača u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se čula vrlo daleko.” (Ezra 3,13)

Međutim, zajedno s glazbom i uzvicima hvale koji su odjekivali toga dana, čuli su se i neskladni tonovi. “Zaista, mnogi svećenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim očima vidjeli temelje prijašnjega hrama, plakahu iza glasa.” … Umjesto da se raduju, prepuštali su se nezadovoljstvu i obeshrabrenju. Pošto su vidjeli slavu Salomonova Hrama, sada su počeli jadikovati zbog manje vrijednosti Hrama koji se osnivao. …

Da su oni koji su propustili priliku radovati se prigodom polaganja kamena temeljca za novi Hram mogli predvidjeti posljedice nedostatka vjere toga dana, bili bi zaprepašteni. Jedva da su shvaćali težinu svojih izraza neodobravanja i razočaranja; jedva da su znali koliko će njihovo izražavanje nezadovoljstva odgoditi dovršenje Gospodnjeg doma! (Proroci i kraljevi, str. 357,358)

Ipak, među okupljenima je bilo i mnoštvo onih koji su imali jaču vjeru i šire vidike pa nisu dopustili da ih obuzme nezadovoljstvo što nova građevina neće biti tako blistava. “A mnogi opet snažno klicahu od radosti. I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plača u narodu; jer je narod glasno klicao, i vika se čula vrlo daleko.” (Ezra 3,12.13) (Proroci i kraljevi, str. 358)