“Eto, sretan čovjek, koga Bog upućuje! I zato ne odbacuj opomene Svemogućega!” (Job 5,17 — Šarić)

Mnoge nevolje kojima si bila izložena trebale su te, prema Božjoj mudrosti, više približiti prijestolju milosti. Bog omekšava i pokorava svoju djecu pomoću nevolja i teškoća. Ovaj svijet je Božja radionica u kojoj nas oblikuje za nebeske dvorove. On oštrim nožem radi na našem drhtavom srcu dok ne ukloni grubosti i nepravilnosti i tako nas osposobi za naše mjesto u nebeskim dvorovima. Kršćanin se u nevoljama i teškoćama čisti, osnažuje i razvija karakter po uzoru na Kristov. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 131)

To što se od nas traži da podnesemo kušnje i nevolje pokazuje nam da Gospodin u nama vidi nešto dragocjeno, nešto što želi u nama razviti. Da u nama nije vidio ništa od onoga čime bi Njegovo ime moglo biti proslavljeno, On ne bi trošio vrijeme da nas načini boljima. U svoju peć On ne baca bezvrijedno kamenje. U svojoj peći on oplemenjuje dragocjenu rudu. (Služba liječenja, str. 298)