“Ipak nije nikad prestajao davati svjedočanstvo za samoga sebe svojim dobročinstvima, dajući vam s neba kišna i plodonosna vremena i zasićujući srca vaša jelom i veseljem.” (Djela 14,17)

Priroda nam govori da je Onaj koji je neograničen u moći, velik u dobroti, milosti i ljubavi, stvorio zemlju i obdario je životom i radošću. … Mi smo svjedoci Njegove slave na zemlji i u moru, na nebu, sa zadivljujućim preljevima boja koje se stalno mijenjaju, stvarajući očaravajuće prizore, ili se stapaju u lijepo suzvučje. Vječni brežuljci nijemo nam govore o Njegovoj moći. Stabla koja u svjetlosti sunca mašu svojim zelenim zastavama i cvijeće u svojoj nježnoj ljepoti govore o Onome tko ih je stvorio. … Sve što je stvoreno govori o Njegovoj nježnoj, očinskoj brizi i o Njegovoj želji da pruži sreću svoj svojoj djeci. (Služba liječenja, str. 257,258)

Božjom silom pravilno se smjenjuju ljeto i zima, sjetva i žetva, dan i noć. Božjom riječju buja bilje, pojavljuje se lišće i cvjeta cvijeće. Svaki dobar dar koji imamo, svaka sunčana zraka, svaki pljusak kiše, svaki zalogaj hrane, svaki trenutak života, sve je to dar ljubavi. (Misli s Gore blaženstava, str. 66,67)