“On mu reče: ‘Sine, ti si uvijek sa mnom, i sve je moje tvoje. A trebalo je održati radosnu gozbu i proveseliti se, jer ovaj brat tvoj bio je mrtav i živi opet, bio je izgubljen, i nađe se.’” (Luka 15,31.32 — Šarić)

Istina je da vi sebe smatrate Božjom djecom; ali ako je ta tvrdnja istinita, onda će onaj koji bijaše “mrtav i opet oživje, bijaše izgubljen i nađe se” doista biti “tvoj brat!” On je povezan s tobom najčvršćim vezama jer ga Bog priznaje kao svojeg sina. Odbiješ li svoje srodstvo s njim, pokazuješ da si samo najamnik u kući, a ne dijete u Božjoj obitelji. (Isusove usporedbe, str. 138)

Kad sebe promatramo kao grešnike koji su spašeni jedino ljubavlju svojega nebeskog Oca, tada ćemo osjećati nježnu sućut prema bližnjima koji pate u grijehu. Tada nećemo više bijedu i pokajanje dočekivati s ljubomorom i prijekorima. Kad se led sebičnosti otopi u vašem srcu, tad ćete se složiti s Bogom i dijeliti s Njim radost spašavanja izgubljenih. (Isusove usporedbe, str. 138)

Bog je osposobio svoj narod da prosvijetli svijet. Povjerio mu je sposobnosti kojima treba proširiti svoj rad dok ne obuhvati cijeli svijet. U svim dijelovima Zemlje treba osnovati sanatorije, škole, nakladničke kuće i slične ustanove kako bi se dovršilo Njegovo djelo. … U dalekim zemljama među mnogima čija su se srca u ovim ustanovama okrenula od službe grijehu u pravednost, čut će se zahvalnost i zvuci pjesme. Svojim zahvalnim pjesmama dat će svjedočanstvo koje će druge zadobiti da postanu privrženi zajedništvu s Kristom.

Obraćenje duša najveći je i najplemenitiji posao u kojem ljudska bića mogu sudjelovati. U ovom se poslu otkriva Božja sila, Njegova svetost, Njegova strpljivost i Njegova bezgranična ljubav. Svako pravo obraćenje proslavlja Njega i čini da anđeli pjevaju. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 7, str. 48,49)