“Ovo su … oni što dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj.” (Otkrivenje 7,14)

Na kristalnome moru pred prijestoljem, tom staklenom moru pomiješanom s vatrom — što tako odsjajuje Božjom slavom — otkupljeno je mnoštvo pobjednika “Zvijeri, njezina kipa i broja njezina imena”. Sto četrdeset i četiri tisuće koje su otkupljene sa Zemlje, stoje na gori Sionu s Janjetom, “s citrama Božjim”; čuje se glas svirača poput šuma velikih voda i udaranje jakog groma, dok “sviraju na svojim citrama”. … “Ovo su oni što dolaze iz velike nevolje”; prošli su vrijeme nevolje kakve ne bijaše otkako je ljudi; pretrpjeli su strah vremena Jakovljeve nevolje. Tijekom konačnog izlijevanja Božjih kazni ostali su bez posrednika. Ali su izbavljeni jer su oprali svoje haljine i “obijelili ih u krvi Janjetovoj”. (Veliki sukob, str. 510)

Najuzvišenije otkupljeno mnoštvo koje stoji pred Božjim i Janjetovim prijestoljem, odjeveno u bjelinu, poznaje sukob i borbu jer su došli iz velike nevolje. Oni koji su popustili okolnostima umjesto da uđu u ovaj sukob, neće moći opstati onog dana kada će muka spopasti svaku dušu, kao što ni Noa, Job i Daniel, da su na zemlji, ne bi mogli spasiti ni sina ni kćer, jer svatko mora izbaviti svoju dušu svojom pravednošću. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 184)