“Slava Gospodu! Ta dobro je pjevati Bogu našemu, jer to je predivno, hvale je dostojno!” (Psalam 147,1 — Varaždinska Biblija)

Duša se može približiti Nebu na krilima hvalospjeva. U nebeskim dvorima Boga slave pjesmom i glazbom; dok izražavamo svoju zahvalnost, i mi usklađujemo svoje bogoštovlje s bogoštovljem nebeskih vojski. “Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu” — kaže Bog (Psalam 50,23). Pred svoga Stvoritelja dođimo radosno i sa štovanjem, sa “zahvalnicama i glasom hvalospjeva” (Izaija 51,3)! (Put Kristu, str. 110,111)

Kad ljudska bića pjevaju s duhom i razumijevanjem, nebeski glazbenici preuzimaju melodiju i pridružuju se pjesmi zahvalnosti. Onaj koji nas je obdario svim darovima da bismo bili Božji suradnici, očekuje od svojih slugu da njeguju svoj glas kako bi mogli govoriti i pjevati tako da ih svi razumiju. Nije potrebno glasno pjevati, nego jasno intonirati, ispravno izgovarati i jasno se izražavati. Neka svi uzmu vremena za njegovanje glasa kako bi hvala Bogu mogla biti upućena jasnim, blagim tonovima, bez grubosti i kriještanja koje vrijeđa uho. Sposobnost pjevanja Božji je dar; neka bude korišten Njemu na slavu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 9, str. 116)