“Primite ga, dakle, u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve.” (Filipljanima 2,29)

Zadaća Kristovih slugu je visoka počast i sveto povjerenje. “Tko vas prima,” kaže On, “mene prima; a tko mene prima, prima onoga koji me je poslao.” Nijedno djelo ljubaznosti učinjeno njima u Njegovo ime neće ostati nepriznato i nenagrađeno. Istim nježnim priznanjem On obuhvaća najslabije i najniže iz Božje obitelji: “Tko napoji jednog od ovih malenih” — one koji su kao djeca u svojoj vjeri i poznavanju Krista — “samo čašom hladne vode jer je moj učenik, zaista, kažem vam, sigurno mu neće propasti plaća.” (Isusov život, str. 288,289)

I svima koji u vrijeme nevolje i oskudice pokažu samilost i pruže pomoć onima kojima je pomoć još potrebnija nego njima, Bog je obećao veliki blagoslov. On se nije promijenio. … Ni danas nije ništa manje sigurno obećanje nego u dane kad ga je izgovorio naš Spasitelj. “Koji prima proroka jer je prorok, primit će proročku plaću.” (Matej 10,41)

“Gostoljubivosti ne zaboravljajte, jer su njom neki, a da nisu znali, pogostili anđele!” (Hebrejima 13,2) Ove riječi nisu do danas izgubile ništa od svoje snage. Naš nebeski Otac i dalje stavlja na putove svoje djece prilike koje su samo prikriveni blagoslovi; i oni koji iskoriste ove prilike, nalaze veliku radost. (Proroci i kraljevi, str. 84,85)