“Preni se, ustani da me obraniš, Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju!” (Psalam 35,23)

Ako želimo izbjeći ovo bolno iskustvo, moramo početi ozbiljno i bez oklijevanja raditi na svojem spasenju sa strahom i drhtanjem. Mnogi nemaju odlučujući dokaz da su vjerni svojem kršteničkom zavjetu. Njihova se revnost pretvorila u formalnost, svjetovne težnje, oholost i ljubav prema sebi. Povremeno se njihovi osjećaji uzbude, ali oni nisu pali na Stijenu, na Krista Isusa. Ne pristupaju Bogu sa slomljenim srcem u pokajanju i priznanju. Oni koji dožive pravo obraćenje srca, pokazivat će u svojem životu rodove Duha. O, kad bi oni koji imaju tako malo duhovnog života shvatili da vječni život dobivaju samo oni koji su postali dionici božanske naravi umaknuvši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.

Jedino Kristova sila može izvršiti preobrazbu srca i uma, što moraju doživjeti svi koji žele s Njim sudjelovati u novom životu u nebeskom kraljevstvu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 9, str. 126)

Postoji bučna revnost, bez cilja i svrhe, koja nije po razumu, već je slijepa u djelovanju i razorna po posljedicama. To nije kršćanska revnost. Kršćanskom revnošću upravlja načelo i ona nije povremena. Ona je ozbiljna, duboka i snažna, zaokuplja cijelu dušu i pokreće moralnu osjetljivost. Od najvećeg je značenja spašavanje duša i sve što je povezano s Božjim kraljevstvom. Može li neki drugi cilj zahtijevati veću ozbiljnost od spašavanja duša i Božje slave? (Isto, sv. 2, str. 196)