Tako svako dobro stablo rađa dobrim rodom, a zlo stablo rađa zlim rodom. … Dakle: prepoznat ćete ih po njihovim rodovima.” (Matej 7,17-20)

Koliko god bilo uzvišeno njegovo ispovijedanje, onaj čije srce nije prožeto ljubavlju prema Bogu i bližnjima, nije Kristov učenik. Premda posjeduje veliku vjeru i čak ima moć da čini čuda, ipak je bez ljubavi njegova vjera bezvrijedna. On može pokazati veliku darežljivost, ali ako iz neke druge pobude osim prave ljubavi podijeli sva svoja dobra i nahrani siromašne, taj čin neće mu priskrbiti Božju naklonost. U svojoj revnosti može čak umrijeti kao mučenik, ali ako je lišen zlata ljubavi, Bog će ga smatrati prevarenim zanesenjakom ili ambicioznim licemjerom. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 144)

Ima jedna rječitost koja je daleko moćnija od samih riječi — to je rječitost koja se sastoji u tihom, dosljednom životu čistog, pravog kršćanina. Ono što čovjek jest vrši veći utjecaj od onoga što kaže. … Odlučujući trenutak u našem utjecaju na druge osobni je karakter i iskustvo. Da bismo druge mogli uvjeriti u moć Kristove milosti, naše se srce i život moraju upoznati s tom Njegovom silom. Evanđelje što ga propovijedamo za spasenje duša mora biti ono Evanđelje kojim je naša duša spašena. Naš će utjecaj na ovaj skeptični svijet biti djelotvoran samo onda ako imamo živu vjeru u Krista kao svojega osobnog Spasitelja. Ako želimo izvući grešnika iz bujice nemirne rijeke, onda prvo naše noge trebaju imati čvrst oslonac na Stijeni, Isusu Kristu. Obilježje kršćanstva nije neka vrsta vanjskog znaka; ono se ne sastoji u nošenju križa ili krunice, već je ono što otkriva zajednicu čovjeka s Bogom. (Služba liječenja, str. 297)