“Bože, ti si me svojim djelima razveselio, kličem zbog onoga što si učinio. Kako su velika tvoja djela, Bože! Kako su duboke tvoje misli!” (Psalam 92,4.5 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Ljepote prirode mogu vas naučiti mnogo više o Božjoj mudrosti nego ljudska znanost. Na laticama ljiljana Bog je napisao poruku za tebe, pisanu jezikom koji će tvoje srce moći čitati tek kad zaboravi na nepovjerenje, sebičnost i brige koje izjedaju. Zašto vam je Bog dao raspjevane ptice i ljupko cvijeće koji vam razvedruju i razveseljuju životnu stazu — ako ne iz silne ljubavi očinskog srca? Sve što vam je potrebno za održavanje života imali biste i bez cvijeća i ptica, ali Bogu nije bilo dovoljno da vam pruži samo ono što je nužno za sâm opstanak. Ispunio je zemlju, zrak nebo odsjajima ljepote da bi vam kazao kako s ljubavlju misli na vas. Ljepota svega stvorenog samo je zraka sjaja Njegove slave. Ako je uporabio tako neograničenu umješnost na djelima u prirodi da bi vas usrećio i obradovao, zar možete sumnjati da će vam dati svaki blagoslov koji vam je potreban? (Misli s Gore blaženstava, str. 83,84)