“Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.” (Psalam 51,5)

Kod onih koji tvrde da vjeruju u istinu potrebno je temeljito obraćenje da bi mogli slijediti Isusa i poslušati Božju volju — ne pokornost izazvana okolnostima, kao ona kod uplašenih Izraelaca kad im se otkrila moć Beskonačnoga, već duboko i iskreno pokajanje i odbacivanje grijeha. Napola obraćeni slični su stablu čije se grane naginju prema istini, ali se njihovo korijenje, čvrsto usađeno u zemlju, širi u neplodnom tlu ovoga svijeta. Isus uzalud traži plodove na njegovim granama, a nalazi samo lišće. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 142)

Mladi, pa čak i oni u zrelim godinama, izloženi su kušnji i grijehu zato što ne proučavaju Božju riječ i ne razmišljaju o njoj. Nedostatak čvrste, odlučne volje koja se očituje u životu i karakteru, potječe od njihovog nemara prema svetim uputama iz Božje riječi. (Isto, sv. 8, str. 287)

Da bismo primili pomoć od Krista, moramo prvo shvatiti svoju potrebu. Moramo imati pravu spoznaju o sebi. Krist može spasiti samo onoga tko je svjestan da je grešnik. Samo kad postanemo svjesni svoje potpune bespomoćnosti i kad odbacimo svako pouzdanje u sebe, moći ćemo primiti božansku silu. … Sva naša dobra djela ovise o sili izvan nas samih: zbog toga naše srce treba stalno sezati za Bogom, stalno ozbiljno priznavati grijehe i hoditi u poniznosti duše pred Njim. Okružuju nas opasnosti i sigurni smo samo kad smo svjesni svoje slabosti i kad vjerom prionemo uz našega silnog Izbavitelja. (Isto, sv. 8, str. 284)