“Svatko od nas neka se trudi ugoditi drugima i neka im nastoji koristiti kako bi njihova vjera ojačala. Ni Krist se nije trudio ugoditi samome sebi. Kao što u Svetom pismu piše: ‘Uvrede onih koji te vrijeđaju, Bože, pale su na mene.’” (Rimljanima 15,2.3 — Suvremeni hrvatski prijevod)

U naravi je kršćanstva da obitelji i društvo čini sretnima. Svaki muškarac i žena koji posjeduju pravi Kristov duh uklonit će iz svojeg života svaku neslogu, sebičnost i svađu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 474)

Božji cilj za čovjeka podignut je do najvišeg značenja ovog pojma i ako postupa u skladu sa svojom od Boga danom muškošću, on će se zalagati za sreću u ovom životu koja će voditi k slavi i vječnoj nagradi u budućem životu. Pripadnici ljudskog roda imaju se pravo nazivati muškarcima i ženama samo ako na svaki mogući način upotrebljavaju svoje talente za dobro drugih. Kristov život nam je uzor. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 475)

Oni koji ne osjećaju posebno zadovoljstvo u nastojanju da budu na blagoslov drugima, da se čak i žrtvuju kako bi im činili dobro, ne mogu imati Kristovog ni nebeskog Duha jer se nisu ujedinili s radom nebeskih anđela i ne mogu sudjelovati u sreći koja im donosi uzvišenu radost. Krist je rekao: “Na nebu će biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.” Ako se anđeli raduju kad vide da se grešnici kaju, kako se neće grešnici, spašeni Kristovom krvlju, radovati kad vide da se drugi kaju i obraćaju Kristu zahvaljujući njihovom radu? Kad budemo radili u skladu s Kristom i anđelima, iskusit ćemo radost koju ne možemo iskusiti bez ovog rada. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 334,335)