“Nema čovjeku boljega nego jesti i piti, i gledati da duši njegovoj bude dobro u onome u čemu se trudi. Ja vidjeh da je i to iz Božje ruke.” (Propovjednik 2,24 — Varaždinska Biblija)

Rad je pri stvaranju bio određen kao blagoslov. Značio je napredak, snagu i sreću. Promijenjeno stanje Zemlje, nastalo zbog prokletstva grijeha, izazvalo je i promjenu radnih uvjeta. Iako je sad praćen brigom, umorom i mukom, rad je ostao izvor sreće i napretka te brana protiv kušnji. Radna stega obuzdava ugađanje vlastitim sklonostima, a potiče na marljivost, neporočnost i čvrstinu. Tako je rad postao dio velikog Božjeg plana za naše oporavljanje od pada u grijeh. …

Iako je Bog sve stvorio i neprestano nadzire, pokažite da je i nama dao moć koja nije potpuno različita od Njegove. Dana nam je određena mjera vlasti nad prirodnim silama. Kao što je Bog iz kaosa izveo Zemlju u njezinoj ljepoti, tako i mi možemo pretvoriti zbrku u red i ljepotu. Iako je sad sve pokvareno zlom, nakon završenog rada osjećamo radost sličnu Božjoj kad je, gledajući prekrasnu Zemlju, objavio da je sve “veoma dobro”. (Odgoj, str. 179)