“Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Bože Svemogući! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!” (Otkrivenje 15,3)

Božji baštinici su došli iz potkrovlja, iz straćara i tamnica, s lomača i planina, iz pustinja i zemaljskih špilja, iz morskih dubina. Na zemlji su bili “oskudni, nevoljni i zlostavljani”. Milijuni su sišli u grob opterećeni sramotom zato što su se odlučno protivili Sotoninim obmanjujućim zahtjevima. Ljudski su ih sudovi osudili kao najokorjelije zločince. Ali sad je “Bog sudac” (Psalam 50,6). Sada su opozvane zemaljske presude. “Sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti.” (Izaija 25,8) “Oni će se zvati ‘Sveti narod’, ‘Otkupljenici Jahvini’.” On je odlučio dati im “vijenac umjesto pepela, ulje radosti umjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu umjesto duha očajna” (Izaija 62,12; 61,3). Više nisu malaksali, mučeni, raštrkani i ugnjetavani. Odsada će zauvijek biti s Gospodinom. Stoje pred prijestoljem odjeveni u ruho raskošnije od odjeće što su je ikada nosili najugledniji ljudi na Zemlji. Okrunjeni su krunama slavnijim no što su ikada bile stavljene na glavu zemaljskih vladara. Danima boli i plakanja zauvijek je kraj. Kralj slave obrisao je suze sa svakog lica; svaki je uzrok tuge uklonjen. Usred mahanja palminim granama oni započinju pjesmu hvale — čistu, milozvučnu i skladnu. Svi prihvaćaju melodiju dok nebeskim svodom ne odjekne himna: “Spasenje je djelo našega Boga, koji sjedi na prijestolju i Janjeta!” A svi stanovnici Neba odgovaraju dodajući: “Amen! Hvala, slava, mudrost i zahvala, čast, moć i snaga našem Bogu u vijeke vjekova!” (Otkrivenje 7,10.12)

U ovome životu tek počinjemo razumijevati čudesni predmet otkupljenja. S obzirom na svoje ograničeno razumijevanje, mi možemo odlučiti da ćemo najozbiljnije razmotriti kako su se na križu susreli sramota i slava, život i smrt, pravednost i milosrđe; ipak ni najvećim naporom svojih umnih moći nećemo shvatiti njihovo puno značenje. Dužinu i širinu, dubinu i visinu spasonosne ljubavi moguće je shvatiti samo maglovito. (Veliki sukob, str. 511,512)