“Kako li će propovijedati ako nisu poslani? ‘Kako su krasne — kao što stoji pisano — noge onih koji nose Radosnu vijest!’” (Rimljanima 10,15)

Prvi korak u organizaciji Crkve koja će nakon Kristova odlaska nastaviti rad bio je postavljanje Dvanaestorice. … Pogledajmo ovaj ganutljivi prizor. Gledajmo Veličanstvo Neba okruženo Dvanaestoricom koju je izabrao, koju je odvojio za posebno djelo. Preko ovih slabih oruđa, preko svoje Riječi i Duha, odlučio je staviti spasenje nadohvat ruke svim ljudima.

Bog i anđeli s radošću su promatrali ovaj prizor. Otac je znao da će od ovih ljudi zračiti nebesko svjetlo, da će njihove riječi svjedočenja o Njegovom Sinu odjekivati od naraštaja do naraštaja do svršetka vremena. (Djela apostolska, str. 12,13)

Naš Spasitelj i danas upućuje poziv na svoj posao, kao kad je zvao Mateja, Ivana i Petra. Ako je Njegova ljubav dirnula naše srce … mi ćemo biti radosni što surađujemo s Kristom. … Ako je Bog naša sila, onda ćemo imati jasne predodžbe o dužnosti koja nam je povjerena, naše ambicije će biti nesebične; plemenita svrha naše zadaće pokrenut će i unijeti novi život u naše srce. (Služba liječenja, str. 305)

Svi koji surađuju s Bogom naći će izobilje posla koji treba uraditi za Njega. Oni koji idu naprijed u Učiteljevom duhu nastojeći istinom dosegnuti duše, neće smatrati da je privlačenje duša Kristu dosadno, nezanimljivo i mukotrpno. Oni su preuzeli obvezu da rade kao Božji upravitelji, bit će sve snažniji kako se budu predavali službi za Boga. Otvarati Sveto pismo drugima radosno je djelo. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 9, str. 95)