“Veselo srce vedri lice, a žalosno srce slama duh.” (Izreke 15,13 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Svi mogu imati radosno lice, ljubazan glas i uljudno ponašanje, a sve su to utjecajni čimbenici. (Odgoj, str. 200)

Ljudsko lice je ogledalo duše koje drugi čitaju i koje snažno utječe na dobro ili na zlo. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 461)

Lica onih koji su darežljivi i suosjećajni sjat će sjajem prave dobrote, dok će se na licima onih koji ne njeguju ljubazne misli i nesebične pobude, pokazati osjećaji koji vladaju njihovim srcem. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 59)

Krist koji boravi u srcu čini da lice onoga koji Ga ljubi i drži Njegove zapovijedi blista. Na njemu se odražava istina. Otkriva se slatki nebeski mir. Obzir prema drugima postaje uobičajeni način ponašanja, izražava se ljubav uzvišenija od ljudske. (Isusove usporedbe, str. 62)

Onome tko je ima, ljubav daje ljubaznost, pristalost i privlačno ponašanje. Ljubav osvjetljava lice i ublažava glas; ona oplemenjuje i uzdiže čitavog čovjeka. Ona ga usklađuje s Bogom jer je nebeska vrlina. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 511)