“Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?” (Job 38,6.7)

Kad se “dovrši nebo i zemlja sa svom svojom vojskom” (Postanak 2,1), Stvoritelj i sva nebeska bića radovali su se promatrajući slavni prizor “dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani”. (Isusov život, str. 636)

Kad je Zemlja izišla iz ruku svog Stvoritelja, bila je osobito lijepa. Površina joj je bila prekrivena planinama, brdima i ravnicama, protkana mirnim rijekama i prekrasnim jezerima, a planine i brda nisu bili vrletni i krševiti, prepuni strmina i ponora kao danas; oštri, krševiti rubovi stijena bili su zakopani ispod plodne zemlje po kojoj je posvuda raslo bogato zeleno raslinje. Nije bilo odvratnih močvara ili neplodnih pustinja. Oči su na svakom mjestu gledale dražesno grmlje i nježno cvijeće. Visoravni su bile okrunjene stablima veličanstvenijim od onih koja danas postoje. Zrak je bio čist i zdrav. Cijeli je krajolik ljepotom nadmašivao ukrašene vrtove najponosnijih palača. Anđeoska su bića sa zadovoljstvom promatrala ovaj prizor i radovala se prekrasnim Božjim djelima. (Patrijarsi i proroci, str. 25)