“Kakvu zbilja zahvalu možemo uzvratiti Bogu za vas, za svu radost koju osjećamo pred svojim Bogom zbog vas? Noću i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i da nadopunimo što još nedostaje vašoj vjeri.” (1. Solunjanima 3,9.10)

Ljubav prema Isusu pokazat ćemo željom da radimo kao što je On radio — na blagoslov i uzdizanje čovječanstva.

Spasiteljev život na Zemlji nije bio ispunjen dokolicom i ugađanjem sebi; On je ulagao stalne, ozbiljne, neumorne napore da spasi izgubljeno čovječanstvo. … Tako će i oni koji su dobili Kristovu milost biti spremni prinijeti svaku žrtvu da bi i drugi, za koje je On umro, mogli primiti nebeski dar. Oni će učiniti sve što je u njihovoj moći da svojim boravkom u svijetu načine svijet što boljim. (Put Kristu, str. 81)

Ako Boga nazivate svojim Ocem, priznavat ćete se Njegovom djecom koju treba voditi Njegova mudrost i koja Mu moraju biti u svemu poslušna znajući da je Njegova ljubav nepromjenjiva. Usmjeravat ćete se prema Njegovom planu, a kao Božjoj djeci najvažniji će vam biti Njegova čast, Njegov karakter, Njegova obitelj i Njegovo djelo. Bit ćete radosni priznavajući i poštujući svoj odnos prema svojem Ocu i prema svakom članu Njegove obitelji. Radovat ćete se pridonoseći, makar skromno, Njegovoj slavi i blagostanju svojih srodnika. (Misli s Gore blaženstava, str. 92)