“Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! Neka huči more i što je u njemu! Nek’ se raduje polje i što je na njemu, neka klikće šumsko drveće.” (Psalam 96,11.12)

Bog bi želio da se Njegova djeca dive Njegovim djelima i da uživaju u jednostavnoj i tihoj ljepoti kojom je ukrasio naš zemaljski dom. (Put Kristu, str. 88)

Stvoritelj, koji je posadio prekrasni Eden za naše praroditelje, koji je za nas posadio prekrasna stabla i cvijeće i pobrinuo se za sve što je lijepo i slavno u prirodi, namijenio je to za njihovo uživanje. … Bog koji je posadio ovo plemenito drveće i odjenuo ga bogatim krošnjama, koji nam je dao sjajne i prekrasne boje cvijeća i čije ljupke rukotvorine vidimo u čitavoj prirodi, ne namjerava nas učiniti nesretnima. On ne želi da nemamo ukusa za ove stvari i da u njima ne uživamo. On je planirao da u njima uživamo i da se radujemo privlačnostima prirode koju je stvorio. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 492)

Želim uživati u ljepotama Božjeg kraljevstva. Želim se diviti slikama koje je On naslikao svojim prstima. Ja mogu uživati u njima; i vi možete uživati u njima. Mi ih nećemo obožavati, ali preko njih možemo biti usmjereni na Njega i promatrati slavu Onoga koji je sve to stvorio za naš užitak. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 496)