“Neka kliču i nek’ se vesele u tebi svi koji te traže! Neka govore svagda: ‘Velik je Jahve!’” (Psalam 40,17)

Bez zajednice s Bogom nema prave sreće. Čovjek koji je pao treba naučiti da Bog ne može biti zadovoljan dok svojom ljubavlju ne zagrli grešnika koji se kaje i koji je preobražen zaslugom bezgrešnog Janjeta. …

Isus Krist je uzeo na sebe čovječje tijelo kako bi svojom ljudskom rukom mogao zagrliti čovječanstvo, dok se svojom božanskom rukom držao prijestolja Svemogućega. Podigao je svoj križ između Zemlje i Neba govoreći: “A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.” (Ivan 12,32) Križ je trebao postati središte privlačenja.

Taj je križ trebao svjedočiti svim ljudima i privući ih preko ponora koji je načinio grijeh, i tako sjediniti ograničenog čovjeka s neograničenim Bogom. … Oni kojima su grijesi oprošteni i koji ljube Isusa sjedinit će se s Njim. Oni će nositi Njegov jaram. Taj ih jaram neće ranjavati niti će njihov vjerski život učiniti mučnim. Kristov jaram, naprotiv, unosi u kršćanski život zadovoljstvo i radost. Kršćanin se sa zahvalnošću sjeća onoga što je Gospodin učinio darujući svojega jedinorođenog Sina da umre za svijet, “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Ivan 3,16). (Poruke mladima, str. 115,116)