“Razmišljat ću o naredbama tvojim i putove ću tvoje razmatrat. Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboravit.” (Psalam 119,15.16)
Misli i razmišljanja o Božjoj dobroti prema nama onemogućit će Sotoni prilaze duši svojim došaptavanjima. Svakodnevno smo svjedoci Božje ljubavi prema nama, ali mi ne razmišljamo o Njegovoj naklonosti i ravnodušni smo prema Njegovim molbama. On nas nastoji ispuniti svojim duhom nježnosti, svojom ljubavlju i strpljivošću, ali mi rijetko kad prepoznajemo obilježja Njegove ljubaznosti i malo marimo za pouke o ljubavi kojima nas želi naučiti. Neki, slično Hamanu, zaboravljaju na sve dobro koje im Bog čini jer je pred njima Mordokaj, a nije osramoćen; njihova su srca ispunjena neprijateljstvom i mržnjom umjesto ljubavlju, duhom našeg dragog Otkupitelja, koji je svoj dragocjeni život dao za svoje neprijatelje.
Tvrdimo da imamo istog Oca, da kročimo prema istom besmrtnom domu, da uživamo u istoj svečanoj vjeri i da vjerujemo u istu vijest, a ipak su mnogi u sukobu jedan s drugim kao svadljiva djeca. Neki koji rade u istoj grani Djela u sukobu su jedan s drugim i s Kristovim Duhom. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 203)
Ako učenik uzme Bibliju kao svoj vodič i ostane čvrst kao stijena uz načelo, može težiti za najvišim dostignućima. Svakovrsna ljudska filozofija vodi u zabunu i sramotu ako se Bog ne priznaje kao Onaj koji je sve u svemu. Međutim, dragocjena vjera nadahnuta od Boga daje snagu i plemenitost karakteru. Razmišljanje o Njegovoj dobroti, Njegovom milosrđu i Njegovoj ljubavi dovest će do jasnijeg razumijevanja istine, do uzvišenije, svetije želje za čistoćom srca i jasnoćom misli. (Isto, sv. 8, str. 289,290)