“Blago ljudima i slugama koji su s tobom jer stalno slušaju tvoju mudrost! Slava tvome Bogu! Pokazao je koliko si mu drag kad te postavio na izraelsko prijestolje. Zbog vječne ljubavi prema Izraelu, Bog te učinio kraljem koji sudi pošteno i vlada pravedno.” (1. o kraljevima 10,8.9 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Tako je to bilo kad je kraljica od Sabe došla u posjet Salomonu. Čuvši za njegovu mudrost i za veličanstveni Hram koji je podigao, odlučila je “da Salomona iskuša zagonetkama” i da sama vidi njegova poznata djela. Praćena povorkom slugu s devama koje su nosile “mirise, nebrojeno zlato i drago kamenje”, krenula je na dugo putovanje prema Jeruzalemu. “Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu.” Razgovarala je s njim o tajnama prirode; i Salomon ju je učio o Bogu prirode, o velikom Stvoritelju koji boravi na najvišem Nebu i svime vlada. “Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije mu bilo skriveno ništa da joj ne bi umio objasniti.” …

Pri završetku posjeta kraljica je od Salomona primila tako potpunu obavijest o izvoru njegove mudrosti i blagostanja da je bila navedena da uzvikne, slaveći Gospodina, a ne ljudsko oruđe: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio da te postavio na prijestolje Izraelaca; zato što Jahve uvijek ljubi Izraela, postavio te kraljem da činiš pravo i pravicu.” (Proroci i kraljevi, str. 41,42)