“Tako Filip siđe u glavni grad Samarije i tu propovijedaše Krista. I nastade velika radost u onome gradu.” (Djela 8,5.8)

Među onima kojima je Spasitelj dao nalog: “Idite i učinite sve narode učenicima mojim” (Matej 28,19), bilo je mnogo onih koji su pripadali nižim društvenim slojevima — muškaraca i žena koji su zavoljeli svojega Gospodina i odlučno slijedili Njegov primjer nesebične službe. Ovim je skromnim ljudima, kao i učenicima koji su bili sa Spasiteljem tijekom Njegove zemaljske službe, povjerena ova dragocjena služba. Trebali su ponijeti svijetu Radosnu vijest o spasenju po Kristu.

Kad su se zbog progonstva raspršili, pošli su ispunjeni misionarskom gorljivošću. … Gospodin je djelovao preko njih. Kamo god su pošli, bolesni su ozdravljali i siromašnima je naviještano Evanđelje.

Filip, jedan od sedmorice đakona, bio je među onima koji su bili istjerani iz Jeruzalema. On “siđe u glavni grad Samarije i tu propovijedaše Krista. Narod je jednodušno poklanjao pažnju Filipovim riječima, kad ga je slušao i gledao čudesa koja je činio. Nečisti su duhovi, naime, izlazili … iz mnogih opsjednutih, a mnogi uzeti i hromi ozdraviše. I nastade velika radost u onome gradu.” (Djela apostolska, str. 66,67)