“A mladi je Samuel sve više rastao u dobi i mudrosti, i pred Jahvom i pred ljudima.” (1. Samuelova 2,26)

Premda je Samuel djetinjstvo proveo u Šatoru posvećen službi Bogu, on nije bio oslobođen od zlih utjecaja ili grešnog primjera. Elijevi se sinovi nisu bojali Boga niti su poštovali svojeg oca, ali Samuel se nije družio s njima niti je slijedio njihove zle putove. On je neprekidno nastojao postati ono što je Bog želio od njega. To je prednost svih mladih. Bog je zadovoljan kad čak i mala djeca predaju sebe u Njegovu službu. Samuel je bio povjeren Elijevoj brizi i njegov drag karakter je u starom svećeniku izazvao osjećaj naklonosti. On je bio ljubazan, velikodušan, poslušan i pun poštovanja. Eli, ožalošćen svojeglavošću svojih sinova, našao je mir i utjehu u nazočnosti svojeg učenika. Samuel je bio uslužan i osjećajan te nijedan otac nije više volio svojeg sina nego što je Eli volio tog dječaka. Bilo je očito da su između glavnog suca u narodu i ovog jednostavnog djeteta postojali osjećaji naklonosti. Kad je Elija stigla staračka nemoć, kad je bio ispunjen brigom i grižnjom savjesti zbog razvratnog ponašanja svojih sinova, on se obraćao Samuelu za utjehu. …

Premda je bio mlad kad je doveden u Svetište da služi, Samuel je već tada imao dužnosti u Božjoj službi u skladu sa svojim mogućnostima. One su prvo bile skromne i ne uvijek ugodne, ali on ih je obavljao najbolje što je mogao i dragovoljna srca. Njegovi su napori bili prihvaćeni jer su proistjecali iz ljubavi prema Bogu i iskrene želje da vrši Njegovu volju. (Patrijarsi i proroci, str. 481)