“Sara reče: ‘Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje, nasmijat će mi se.’” (Postanak 21,6)

Abrahamu je dano obećanje, posebno dragocjeno ljudima onoga doba, o brojnom potomstvu i nacionalnoj veličini: “Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat, i sam ćeš biti blagoslov.” Ovome je još dodano i obećanje, koje je ovom baštiniku vjere bilo dragocjenije od svih ostalih, da će iz njegova potomstva doći Otkupitelj svijeta: “Sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.” (Patrijarsi i proroci, str. 96,97)

Kad je Abraham bio gotovo stotinu godina star, ponovljeno mu je obećanje o sinu, s uvjerenjem da će budući baštinik biti Sarin sin. Međutim, Abraham još uvijek nije razumio obećanje. Njegov se um odmah okrenuo Jišmaelu, držeći se vjerovanja da se kroz njega trebaju ostvariti Božje milostive namjere. … Zatim je ponovno dobio obećanje riječima koje se nisu mogle pogrešno razumjeti: “Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njim ću sklopiti,

Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega.” …

Rođenje Izaka, ispunjenje njihovih najdražih nada nakon čekanja gotovo cijelog života, ispunilo je šatore Abrahama i Sare velikom radošću. (Patrijarsi i proroci, str. 115)

“Sara reče: ‘Dade mi Bog da se nasmijem. … Ipak sina mu rodih u starosti.’” (Postanak 21,6.7)

Izak je bio njena radost i ponos, njen život je bio vezan uz njegov. (Patrijarsi i proroci, str. 118)