“Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima.” (Izreke 16,24)

Vedre i ohrabrujuće riječi, izgovorene kad je duša bolesna i kad je puls hrabrosti slab, za Spasitelja su kao da su Njemu upućene. Kad se u srca unese vedrina, nebeski anđeli gledaju s radosnim odobravanjem. (Služba liječenja, str. 90)

Kristova milost treba upravljati našim temperamentom i glasom. Njezino djelovanje očitovat će se u pristojnosti i nježnoj brizi za brata, u ljubaznim, ohrabrujućim riječima. (Isusove usporedbe, str. 61,62)

Treba isticati utjecaj uma na tijelo i utjecaj tijela na um. … Važnost snage volje i samosvladavanja kako za čuvanje, tako i za obnavljanje zdravlja, štetne, čak i razorne posljedice gnjeva, nezadovoljstva, sebičnosti, poročnosti i, s druge strane, divnu životodavnu silu koja se nalazi u dobrom raspoloženju, nesebičnosti, zahvalnosti — sve to treba prikazati. … “Riječi ljupke”, kaže Pismo, nisu samo “slatke duši”, nego su i “lijek kostima”. (Odgoj, str. 166,167)