“Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1. Korinćanima 2,9)

A za sve vjerne koji su se borili protiv zla Ivan je čuo obećanje: “Pobjedniku ću dati da jede od stabla života koje se nalazi u Božjem raju.” … Ivan je vidio kako se Božje milosrđe, nježnost i ljubav stapaju s Njegovom svetošću, pravednošću i silom. Vidio je kako grešnici dolaze k Ocu kojeg su se bojali zbog svojih grijeha. I gledajući u vrijeme nakon vrhunca velikog sukoba, promatrao je na Sionu “pobjednike … gdje stoje na staklenom moru s citrama Božjim” i “pjevaju pjesmu Mojsija” i Janjeta. (Djela apostolska, str. 370)

Strah da buduća baština ne izgleda previše materijalno, naveo je mnoge na simbolično tumačenje upravo onih istina koje nas navode da u njoj vidimo svoj dom. Krist je svojim učenicima potvrdio da im ide pripremiti stanove u kući svog Oca. Oni koji prihvate učenja Božje riječi, neće biti potpuno neupućeni u vezi s nebeskom domovinom. A ipak “što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube”. Ljudski jezik nije sposoban opisati nagradu pravednih. Ona će biti poznata samo onima koji je budu vidjeli. Nijedan ograničeni um ne može shvatiti slavu Božjeg Raja. (Veliki sukob, str. 531)

Nebo je škola, svemir je područje njezinog proučavanja, a Beskonačni je u njoj Učitelj. Ogranak te škole bio je otvoren u Edenu. Kad se plan spasenja ostvari, obrazovanje će biti nastavljeno u edenskoj školi. (Odgoj, str. 247)